Obrazovanje

OSNOVNA ŠKOLA “LUKA BOTIĆ” VIŠKOVCI

 

Povijest škole

 

Viškovačka škola utemeljena je godine 1855. od tadašnje općinske vlasti, nastava se počela održavati redovito, a provodio ju je jedan učitelj. Prva školska zgrada otvara se 1856. godine ali ne na današnjem školskom području. Tada je to bila stara zgrada prekrivena trskom. Tijekom 1909. godine sagrađena je nova školska zgrada, a stara školska soba adaptirana je za stan učitelja. Godine 1910. sagrađen je i novi školski vrt uz školu. Tijekom idućih godina  škola se po potrebi popravljala i uređivala, ali je uvijek ostajao problem nedovoljnog broja učionica. Broj učenika je svake godine rastao. U kolovozu 1940. počinje gradnja nove školske zgrade s podzemljem, prizemljem i katom. Zbog ratnih zbivanja gradnja traje tri godine. Nastava u novoj školskoj zgradi započela je 1. rujna 1943. godine, u prizemlju je bila hrvatska pučka škola, a na katu njemačka škola. Te godine je u oba odjela hrvatske pučke škole bilo upisano 114 đaka. U toj zgradi se do ljeta 2004. godine, bez nekih većih popravaka i ulaganja, odvijala nastava. U razdoblju od 7. srpnja 2004. do 27. travnja 2005. godine u realizaciji Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka škola se u potpunosti obnavlja i oprema. U školskoj godini 1962./63. škola dobiva naziv «Luka Botić» po hrvatskom pjesniku i borcu za napredne ideje. Luka Botić, taj prerano umrli hrvatski pjesnik, rodio se 28.siječnja 1830. u siromašnoj splitskoj obitelji. I otac i majka brižno su skrbili za svojih devetero djece od kojih je Luka drugi. Pohađao je osnovnu školu u Splitu. Školovanje nastavlja u splitskom sjemeništu gdje je i radio, pomagao vrataru kako bi se mogao uzdržavati. Školovanje u Splitu završava 1849. i prelazi u zadarsku teologiju gdje ostaje do 1851. Ne završava je te u jesen iste godine odlazi u Srbiju, put ga vodi u Bosnu i Hercegovinu, kratko se zadržava u Sarajevu i stiže u Beograd. No ni tamo ne ostaje dugo. Već krajem jeseni 1852. našao se u Zagrebu zaposlivši se u Gajevoj tiskari. Nedugo poslije toga braća Ignjat i Andrija Torkvat Brlić našli su mu mjesto u Đakovu u vlastelinstvu đakovačke biskupije gdje vrši dužnost AKTUARA-PROTOKOLISTE. Odlazi u Trnavu, taj prekrasni vinorodni kraj, ženi se, ali nije bio dugo sretan. Umire mu žena i sin. To nije jedino zlo koje ga je snašlo te godine. Budući da se nije htio zakleti na vjernost caru, po traženju Strossmayera morao je dati ostavku na službu, što je kao čelik-karakter i učinio, svjestan da ide ususret bijedi. No Đakovčani ga 1861. biraju za svog zastupnika u hrvatskom saboru, a on se nakon završetka mandata vraća u Đakovo. Već je bio teško bolestan. Tuberkuloza je učinila svoje i on umire 22. kolovoza 1863. U pogrebnoj povorci pratili su ga na posljednji počinak tužni prijatelji, štovatelji , kao i oni farizeji kojima je odlanulo tom smrću jer su se oslobodili buntovnika  koji je donosio samo nevolje. Svoju  plemenitu dušu ostavio je u svojim dijelima i pismima punim borbene odlučnosti, topline osjećaja, primjera poštenja, vjere u budućnost svog naroda i njegov napredak. Lijepo je nositi ime takvog čovjeka, hrabrog, dosljednog, siromašnog, ali bogatog duhom i vjerom u svoj narod. Naša škola se time ponosi. Obilazimo njegov grob svake godine, zasadimo cvijeće, zapalimo svijeće za čovjeka koji je snažno vjerovao u bolju budućnost. To ime škola ima i danas. Danas naša škola broji 140 učenika i redovna nastava se odvija u dvije smjene.

KONTAKT:

Ravnatelj: Ante Lagator, 031/857-022 (tel./fax.)

Tajnik: Mario Jurić, 031/857-320

e-mail: os-viskovci@os-lbotic-viskovci.skole.hr

Adresa: Omladinska 4, 31401 Viškovci

 

Skip to content